Leksikon YU mitologije

urednici izdanja Iris Adrić, Vladimir Arsenijević, Đorđe Matić

Rende Beograd, 2015.

28 cm, 463 str.

tvrdi povez, latinica

ISBN: 9788683897308

1989. godine Dubravka Ugrešić i urednici u tadašnjem "STARTU", Dejan Kršić i Ivan Molek, uputili su poziv za suradnju na projektu "Leksikona YU mitologije". Krenulo se od premise da ne postoje artikulirani pojmovi jugoslavenske popularne kulture koji bi pripomogli definiranju naših identiteta. Problem je, pisali su pokretači, bio "širi od puke manjkavosti domaće popularne kulture", i tvrdili da bi pitanje jugoslavenskih identiteta trebali istražiti "ne samo zbog svijeta već prvenstveno zbog nas samih", dodajući da "današnja politička situacija to jasno pokazuje". \ \ Zadnja rečenica danas zvuči ironično. Od pitanja "Što smo?", došlo se do "Što smo bili?", a mnogima je i to pitanje postalo "suvišno", jer im je odgovor unaprijed bio "poznat". Nove su se države različito odredile prema prošlosti i sjećanju - od konfiskacije pamćenja i reinterpretacije prošlosti do apsolutnog negiranja i novog brojanja vremena, neke vrste "godine nulte". Činilo se da je raspadom SFRJ nestala i potreba za sastavljanjem leksikona. Projekt je, nakon kolektivnog udesa, ipak ponovno zaživio u drugoj polovici devedesetih, kada su na jednom sastanku u egzilu Dubravka Ugrešić i potpisnici ovog predgovora odlučili obnoviti cijelu stvar. Vodio nas je, ako i neizrečen, osjećaj što ga je u "Leksikon YU mitologije" kasnije upisao Boris Buden "sve što dolazi poslije nije samo zbog toga ujedno i bolje". U suradnji sa zagrebačkim "Arkzinom" ponovno je oformljena redakcija i postavljena jednostavna internetska stranica. \ \ Učinili smo to najprije zbog sebe, ne očekujući previše. A onda se dogodila čudna stvar. Poput brodolomaca su se, s "porukama u boci" počeli javljati naši bivši sugrađani, doslovno sa svih strana svijeta. Ovo nije tek otrcana fraza- novosadski muzikolog u Jeruzalemu, službenica u jednoj londonskoj kancelariji, čuveni crnovalni režiser iz Pariza, iz New Yorka dvije bivše zagrebačke tinejdžerice, naš pisac iz Irske i mlada zagrebačka tv-voditeljica bili su među prvima koji su poslali priloge. \ \ Ubrzo su krenuli i ostali- profesionalci u stvarima pisanja, ali i mnogo više onih koji nisu nikada objavili ni retka. Na naš su se zov, u desecima, a onda u stotinama odazvali autori najrazličitijih demografija. Mnogi daleko od kuće, grijani nostalgijom i ne samo traumatizirani nedavnim stvarnim događajima nego i ušutkani onim što Dubravka Ugrešić zove represijom "ponižavajućih fusnota", na našoj su stranici pronašli neku vrstu utočišta, luku u kojoj su se, ako ništa, mogli koristiti ideološkim smicalicama otuđeno im pravo na sjećanje. Pljuštale su uspomene, osobne i kolektivne, zaboravljena imena domaće popularne kulture - ponekad kao natuknice, ponekad kao esejistički, literarni tekstovi, često kao mješavine stilova i žanrova, i jezici su bili različiti. Neki su sačuvali stil neopterećen recentnim lingvističkim promjenama, drugi su miješali registre, nesvjesno upotrebljavajući novogovore. I jedni i drugi su se ponekad mučili opisati fenomene zajedničkog doba. Pokušavali su

$50.00 -